Islamski tekstovi - Allahovi Poslanici - Meleci i ostalo
Islamske Teme
A onoga od njih koji bi rekao: Ja sam, doista, pored Njega, bog!, kaznili bismo Džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo zulumćare. (El Enbija, 26 – 29) U drugom ajetu kaže: Gotovo da se nebesa raspadnu jedna iznad drugih! A meleki veličaju i hvale Gospodara svoga i mole oprost za one koji su na Zemlji. Allah je, zaista, Taj Koji prašta i Koji je milostiv. (Eš Šura, 5)
Također o melekima Allah subhanehu ve te'ala kaže:
Oni koji nose Arš i oni koji su oko njega, slave i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj, i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: 'Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u Vatri!’ Gospodaru naš, uvedi ih u vrtove Adna koje si im obećao, i pretke njihove, i žene njihove, i potomstvo njihovo – one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, Silan i Mudar. (Gafir, 7 – 8)
Mnogo je ajeta koji govore o melekima i njihovim svojstvima i tome kako ih Gospodar opisuje sa snagom u ibadetu i njihovoj kakvoći stvaranja, ljepoti, ogromnosti, oblicima i sličnom. U tefsiru je spomenuto da kada se meleki pojave pred ljudima to biva u lijepom izgledu mladića kao ispit i kušnja čime bi se upotpunio dokaz protiv tog naroda kao što je bio slučaj sa Lutovim a.s. narodom. Džibril a.s. je dolazio Allahovom Poslaniku salallahu te'ala alejhi ve selem u različitim likovima.
Nekada mu se pojavljivao u liku Dihje El Kelbija, nekada u liku beduina a nekada u svom liku u kojem je stvoren. Džibril ima šeststotina pari krila, između svakog je razdaljina koliko je između istoka i zapada. U hadisima o isra'u i miaradžu[1]je spomenuto da se Sidretul munteha nalazi iznad sedmog neba kao što Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem kaže: Zatim sam uzdignut do Sidretul munteha gdje su hurme bile veličine jabuka a listovi veličine slonovog uha.
Ispod njega su tekle dvije rijeke skrivene i dvije očite... o čemu smo već govorili. Zatim Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem opisuje stanje pa kaže: Zatim mi je pokazan Bejtul meamur gdje ude svaki dan sedamdeeset hiljada meleka i nikada se više ne vrate nakon što ga posjete.
U tefsiru je navedeno da je Bejtul meamur ono što odgovara Bejtullahu Kabi na Zemlji.
Meleki su u stalnom ibadetu, i to svaka skupina posebno za sebe. Tako da su jedni stalno na bdijenju (kijamu), jedni su stalno na ruku'u, jedni su stalno na sedždi. Dakle uvijek su u nekom vidu ibadeta, veličanja, spominjanja i djelovanja onako kako im je naredio njihov Gospodar. Allah subhanehu ve te'ala kaže: Svakome od nas mjesto je određeno,mi smo u redove poredani,i samo Njega slavimo i veličamo! (Es Saffat, 164 – 166)
Meleki će na Sudnjem danu stajati u safovima poredani ispred Gospodara dželle ve ala, kao što Allah subhanehu ve te'ala kaže:...na Dan kada Džibril i meleki budu u redove poredani, kada će samo onaj kome Svemilosni dozvoli govoriti, a istinu će reći. (En Nebe', 38)
Svijet meleka
O svojstvima Allahovih meleka je moguće govoriti veoma mnogo ali sve ono što se želi pokazati mora biti na osnovu relevantnih vjerskih dokaza. Neprihvatljivo je to što su pojedine konfesione skupine pokušale prikazati meleke u liku djevojaka ili djece sa krilima. Međutim islamska teorija se temelji na kur'anskim tekstovima ili na osnovu vjerodostojnih predaja od Allahovog Poslanika salallahu te'ala alejhi ve selem.
Prenosilac objave od Allaha subhanehu ve te'ala Njegovim poslanicima je bio Džibril a.s. Allah subhanehu ve te'ala za njega kaže: Kur'an mi je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog moćnog, od Gospodara Arša cijenjenog. Kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog! (Et Tekvir, 19 – 21) Što znači da ga Allah subhanehu ve te'ala opisuje snagom, povjerljivošću i plemenitošću. Od njegove snage je bilo to što je sela u kojima je živio Lutov a.s. narod podigao do nebeskih svodova krajem jednog od svojih krila. Tako da su meleki čuli lavež njihovih pasa i kukurikanje pijetlova. Zatim ih je izokrenuo naopačke i spustio ponovo na Zemlji, radi čega se i opisuje kao snažni.
Džibril a.s. je bio kao izaslanik između Gospodara i Njegovih poslanika na Zemlji. Donosio im je objave i povjerljive vijesti što je svakako jedan od najvećih emaneta. Allahovom Poslaniku salallahu te'ala alejhi ve selem se pokazivao u različitim oblicima kao što smo već spomenuli pa i u ibliku u kojem je stvore. Abdullah b. Mesud r.a. kaže: Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem je vidio Džibrila sa šeststotina pari krila.
Imam Ahmed bilježi predaju od Ebu Vaila a on od Ebu Abdullaha da je rekao: Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem je vidio Džibrila sa šestotina krila a na njegovim krilima su se nizali smaragdi i biseri i ono što samo Allah zna.
Duše će ulaziti u tijela i širit će se njima kao što se otrov širi kroz tijelo kada čovjeka ujede zmija. Kaburovi će se otvoriti a oni će žureći izaći i krenuti prema mahšeru[1] i o čemu ćemo inšaAllahu teala govoriti nešto kasnije.
Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem kaže: Kako ću uživati kad je melek zadužen za rog nageo se nad njim i čega da mu se dopusti da puhne. Ashabi rekoše: Allahov Poslaniče, šta ćemo reći. On reče: Recite: Allah nam je dovoljan, dobar li je On zaštitnik i oslonac, na Allaha se oslanjamo.
Muslim u svom Sahihu bilježi od Aiše r.a. da je rekla: Kada bi Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem ustao da klanja noćni namaz rekao bih: Allahu, Gospodaru Džibrila, Mikaila i Israfila, Tvorče nebesa i Zemlje, Ti Koji znaš nevidljivo i vidljivo, Ti ćeš presuditi među Svojim robovima u onome oko čega su se razilazili. Uputi me na ono u čemu se razilaze u istini sa Tvojim dopuštenjem, Ti upućuješ koga hoćeš na Pravi put.
Svi ovi meleki, kao i drugi su spomenuti u vjerodostojnim predajama, Džibril je zadužen za objavu, Mikail je zadužen za usjeve i kiše od kojih se stvara život i opstanak za ljude. Također se prenosi da njegovi pomagači se spuštaju sa svakom kapljicom i smještaju je na njeno određeno mjesto na Zemlji. Israfil je zadužen za puhanje u rog.
Što se pak tiče meleka smrti njegovo ime nije spomenuto u Kur'anu ili sunnetu. U nekim predajama za koje se smatra da su od israilijata se spominje ime Azrail, ali ne i u islamskoj teoriji, a Allah najbolje zna.
Allah subhanehu ve te'ala kaže: Reci: 'Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete Gospodaru svome vraćeni biti.’ (Es Sedžda, 11)
Allah subhanehu ve te'ala kaže: Reci: 'Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete Gospodaru svome vraćeni biti.’ (Es Sedžda, 11) Melek smrti ima svoje pomagače koji oduzimaju duše robovima iz njihovih tijela sve dok ne dođe do grla a onda je preuzme melek smrti. Nakon toga je ne ispušta ni za treptaj oka sve dok je ne smjesti u ćefin onakav kakav joj dolikuje.
Zatim se meleki sa ovom dušom uzdižu prema nebesima, pa ako je dobra otvaraju joj se nebeske kapije, a u suprotnom se zatvore pa bude bačena na Zemlju. U tom smislu Allah subhanehu ve te'ala kaže: On je Vladar nad robovima Svojim i šalje vam čuvare; a kad nekom od vas smrt dođe, izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu. Oni će, poslije, Allahu biti vraćeni, svome istinskom Gospodaru. Samo će se On pitati i On će najbrže obračun svidjeti. (El En'am, 61 – 62)
Od Ibn Abbasa r.a., Mudžahida i drugih se prenosi da su rekli kako je Zemlja za meleka smrti poput jedne postavljene posude ispred njega sa koje uzima kako hoće. Meleci smrti dolaze vjernicima bijelih lica, bijele odjeće i lijepog mirisa.
Također, od meleka čija su imena spomenuta u Kur'anu su Harut i Marut. Većina priča koje se prenose o ova dva meleka su israilijati. Od toga je priča o zvijezdi Danici te ženi od koje su tražili da počine blud sa njima. Međutim ova priča je izmšljena i nema nikakve utemeljenosti u istini.
Prethodno smo rekli da su meleki raspoređeni po onome što je svakoj skupini od njih naređeno. Od njih su nosioci Arša, kao što smo već spomenuli, zatim među njima su Krubijun, meleki koji su oko Arša i oni su meleki o kojima Allah subhanehu ve te'ala govoriu sljedećem ajetu: Mesihu neće biti zazorno da bude Allahov rob, pa ni melekima, Njemu najbližim. (En Nisa, 172)
Među melekima su stalni stanovnici sedam nebesa, gdje bdiju u neprekidnom ibadetu, danju i noću. Kao što Allah subhanehu ve te'ala kaže: Veličaju Ga danju i noću i nikada se ne umaraju.
Neki od njih su zaduženi da se brinu o džennetu i pripremi počasti za njegove stanovnike.
Čuvar dženneta se zove Ridvan kao što je došlo u nekim hadisima. Od meleka ima i onih koji su zaduženi za džehennemsku Vatru. Oni se nazivaju zebanije.
Prednjače im devetnaest meleka i njihov nadređeni po imenu Malik. Allah subhanehu ve te'ala o njima govori u sljedećem ajetima: Oni će dozivati: 'O Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo!’ – a on će reći: 'Doista vi tu ostajete!’ Mi smo vam slali Istinu, ali većina vas istinu prezire. (Ez Zuhruf, 77 – 78)
Na drugom mjestu Allah subhanehu ve te'ala kaže: ...nad njima su devetnaesterica. Mi smo čuvarima Vatre samo meleke postavili i odredili njihov broj kao iskušenje onima koji ne vjeruju – da se oni kojima je Knjiga data uvjere, i da se onima koji vjeruju vjerovanje poveća, i da oni kojima je Knjiga data i oni koji su vjernici ne sumnjaju, i da oni čija su srca bolesna i oni koji su nevjernici kažu:
'Šta je Allah htio ovim primjerom?’ Tako Allah skreće u zabludu onoga koga hoće, i na Pravi put upućuje koga hoće. A vojske Gospodara tvoga samo On zna. I ona – Vatra je ljudima samo opomena. (El Muddessir, 30 – 31)
Među melekima su i oni koji su zaduženi da paze na čovjeka, kao što Allah subhanehu ve te'ala kaže: Za Njega je jednak od vas onaj koji tiho govori i onaj koji to glasno čini, onaj koji se noću skriva i onaj koji po danu hodi. Uz svakog od vas su meleki, koji se smjenjuju ispred njega i iza njega – po Allahovu naređenju nad njim bdiju. Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće jedan narod kazniti, niko to ne može spriječiti, osim Njega nema mu zaštitnika. (Er R'ad, 10 – 11)
Među njima su i oni koji su zaduženi da pišu ljudska djela kao što Uzvišeni Allah kaže: ...a nad vama bdiju čuvari plemeniti pisari koji znaju ono što radite. ( El Infitar, 10 – 12)
Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem kaže: Nema niko od vas a da sa njim ne bdije njegov stalni pratilac od džina i meleka. Pa su ashabi rekli: Zar ni ti Allahov Poslaniče? Kaže: Ni ja, osim što me je Allah pomogao pa mi ne naređuje osim dobro. Čovjek je pod stalnom pratnjom i uvijek mora biti svjestan i trezven da ništa neće reći, učiniti, pogledati i tome slično a da neće biti propraćeno pisanjem. Nakon toga kada umre i kada se pred njega predoče njegova djela, neće moći zanijekati. Također čovjek se mora stidjeti svojih postupaka.
Činjenica je da Allah subhanehu ve te'ala motri na svaku osobu ali se mora biti svjesno da su sa nama uvijek u prisustvu meleki koji nas gledaju i slušaju. Zbog toga čovjek mora biti trezven da i kada se osami kako bi počinio grijeh, dakle da zna, da nije ni tada sam.
Džibril a,s,
Uzvišeni je rekao o njemu u suri Šu’ara 193-194;
نَزَلَ بِهِ الرُّوحُ الْأَمِينُ, عَلَىٰ قَلْبِكَ لِتَكُونَ مِنَ الْمُنذِرِينَ, بِلِسَانٍ عَرَبِيٍّ مُّبِينٍ.
Donosi ga povjerljivi Džibril, na srce tvoje, da opominješ.
Mikail, o Mikailu i Džibrilu (Džebrailu) a,s, Uzvišeni govori u suri Bekare 97-98;
قُلْ مَن كَانَ عَدُوًّا لِّجِبْرِيلَ فَإِنَّهُ نَزَّلَهُ عَلَىٰ قَلْبِكَ بِإِذْنِ اللَّهِ مُصَدِّقًا لِّمَا بَيْنَ يَدَيْهِ وَهُدًى وَبُشْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ. مَن كَانَ عَدُوًّا لِّلَّهِ وَمَلَائِكَتِهِ وَرُسُلِهِ وَجِبْرِيلَ وَمِيكَالَ فَإِنَّ اللَّهَ عَدُوٌّ لِّلْكَافِرِينَ.
Reci: “Ko je neprijatelj Džibrilu? – a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur’an – koji potvrđuje da su i prijašnje objave istinite – kao putokaz i radosnu vijest vjernicima.” Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i Džibrilu i Mikailu – pa Allah je, doista, neprijatelj onima koji neće da vjeruju.
Israfil, on će puhnuti u sur. Poslanik a,s, je učio dovu u kojoj je spomenuo ova tri meleka; Gospodaru Džibrila, Mikaila i Israfila, Stvarače nebesa i Zemlje, Kojem je poznat gajb (skriveno) i neskriveno, Ti ćeš presuditi među svojim robovima u svim njihovim sporovima itd…
Malik, čuvar vatre. U suri Zuhruf 77, Uzvišeni je rekao;
وَنَادَوْا يَا مَالِكُ لِيَقْضِ عَلَيْنَا رَبُّكَ ۖ قَالَ إِنَّكُم مَّاكِثُونَ.
Oni će dozivati: “O Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo!” – a On će reći: “Vi ćete tu vječno ostati!”.
Ridvan, čuvar Dženneta, Imam Ibn Kesir kaže; Čuvar Dženneta je melek koji se zove Ridvan.
Munkir i Nekir, dva meleka koji ispituju u kaburu.
Harut i Marut, dva meleka o kojima govori Kur’an u suri Bekare 102;
وَاتَّبَعُوا مَا تَتْلُو الشَّيَاطِينُ عَلَىٰ مُلْكِ سُلَيْمَانَ ۖ وَمَا كَفَرَ سُلَيْمَانُ وَلَٰكِنَّ الشَّيَاطِينَ كَفَرُوا يُعَلِّمُونَ النَّاسَ السِّحْرَ وَمَا أُنزِلَ عَلَى الْمَلَكَيْنِ بِبَابِلَ هَارُوتَ وَمَارُوتَ ۚ وَمَا يُعَلِّمَانِ مِنْ أَحَدٍ حَتَّىٰ يَقُولَا إِنَّمَا نَحْنُ فِتْنَةٌ فَلَا تَكْفُرْ ۖ فَيَتَعَلَّمُونَ مِنْهُمَا مَا يُفَرِّقُونَ بِهِ بَيْنَ الْمَرْءِ وَزَوْجِهِ ۚ وَمَا هُم بِضَارِّينَ بِهِ مِنْ أَحَدٍ إِلَّا بِإِذْنِ اللَّهِ ۚ وَيَتَعَلَّمُونَ مَا يَضُرُّهُمْ وَلَا يَنفَعُهُمْ ۚ وَلَقَدْ عَلِمُوا لَمَنِ اشْتَرَاهُ مَا لَهُ فِي الْآخِرَةِ مِنْ خَلَاقٍ ۚ وَلَبِئْسَ مَا شَرَوْا بِهِ أَنفُسَهُمْ ۚ لَوْ كَانُوا يَعْلَمُونَ.
I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik* – šejtani su nevjernici: učili su ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi.
Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali!
Rekib i Atik, dva melek akoji se spominju u suri Kaf 17-18 ajet.
إِذْ يَتَلَقَّى الْمُتَلَقِّيَانِ عَنِ الْيَمِينِ وَعَنِ الشِّمَالِ قَعِيدٌ. مَّا يَلْفِظُ مِن قَوْلٍ إِلَّا لَدَيْهِ رَقِيبٌ عَتِيدٌ.
Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.
Da li meleki umiru?
Meleki umiru kao i što ljudi umiru, Uzvišeni je rekao u suri Zumer 68;
وَنُفِخَ فِي الصُّورِ فَصَعِقَ مَن فِي السَّمَاوَاتِ وَمَن فِي الْأَرْضِ إِلَّا مَن شَاءَ اللَّهُ ۖ ثُمَّ نُفِخَ فِيهِ أُخْرَىٰ فَإِذَا هُمْ قِيَامٌ يَنظُرُونَ.
I u rog će se puhnuti, i umrijeće oni na nebesima i oni na Zemlji, ostaće samo oni koje bude Allah odabrao; poslije će se u rog po drugi put puhnuti i oni će, odjednom, ustati i čekati.
Moralna svojstva meleka
Stid meleka; prije smo spominjali da su meleki veoma stidna stvorenja, pa se tako spomnje da je Poslanik a,s, sjedio u kući a nogavice su mu bile zavrnute do koljena, zatim je došao Ebu Bekr a on a,s, nije se pomicao, zatim je došao Osman r,a, a Poslanik a,s, je spustio svoje nogavice, pa je bio upita zbog čega je to radio a pred drugim prisutnim ashabima to nije uradio, pa je Poslanik a,s, rekao; Kako da se ne stidim čovjeka kog se meleki stide.
Sposobnost pretvaranja u druge likove
Džibril a,.s, je poslat Merjemi u liku čovjeka.
Ibrahimu a,s, su došli meleci u liku ljudi a nije znao da su to meleki.
Došli su i Lutu a,s, u liku mladića ljepog lica.
Džibril a,s, je dolazio Poslaniku a,s, u nekoliko oblika.
Njihova brzina
Najveća brzina koju čovjek poznaje je brzina svjetlosti, ova brzina iznosi 186 hiljada milja u jednoj sekundi. A meleci imaju veću brzinu od ove.
Njihovo znanje
Meleki posjeduju veliko, ogromno znanje koje im je Allah dž,š, podario, ali oni ne posjeduju moć spoznaje. O tome govori Allah dž,š, u suri Bekare 31-32;
وَعَلَّمَ آدَمَ الْأَسْمَاءَ كُلَّهَا ثُمَّ عَرَضَهُمْ عَلَى الْمَلَائِكَةِ فَقَالَ أَنبِئُونِي بِأَسْمَاءِ هَٰؤُلَاءِ إِن كُنتُمْ صَادِقِينَ, قَالُوا سُبْحَانَكَ لَا عِلْمَ لَنَا إِلَّا مَا عَلَّمْتَنَا ۖ إِنَّكَ أَنتَ الْعَلِيمُ الْحَكِيمُ.
I pouči On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: “Kažite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!” Hvaljen neka si” – rekoše oni – “mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.”
Primjeri njihovog ibadeta (robovanja Allahu uzvišenom):
Čine tesbih (slave Allaha dž,š,) Allah dž,š, nam govori o tome u Kur’anu u suri Gafir 7;
الَّذِينَ يَحْمِلُونَ الْعَرْشَ وَمَنْ حَوْلَهُ يُسَبِّحُونَ بِحَمْدِ رَبِّهِمْ وَيُؤْمِنُونَ بِهِ وَيَسْتَغْفِرُونَ لِلَّذِينَ آمَنُوا رَبَّنَا وَسِعْتَ كُلَّ شَيْءٍ رَّحْمَةً وَعِلْمًا فَاغْفِرْ لِلَّذِينَ تَابُوا وَاتَّبَعُوا سَبِيلَكَ وَقِهِمْ عَذَابَ الْجَحِيمِ.
Meleki koji drže Prijesto i oni koji su oko njega veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: “Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!
Stoje poredani u safovima, Poslanik a,s, je rekao u hadisu; Zar se nećete poredati u safove, kao što se meleki poradaju kod svog Gospodara?
الا تصفون كما تصف الملائكة عند ربها.
Allah dž,š, kaže u suri Safat 1;
وَالصَّافَّاتِ صَفًّا.
Tako Mi onih u redove poredanih.
Obavljaju hadž; meleki imaju kabu na sedmom nebu u kojoj čine hadž, koja se zove ”Bejtul Ma’mur”. U suri Tur Uzvišeni kaže; i Hrama poklonika punog. وَالْبَيْتِ الْمَعْمُورِ
Strah od Allaha dž,š; Poslanik a,s, je rekao; Kada Allah dž,š, nešto naredi meleki udare svojim krilima poput lanca koji udari o hrid (kamen), pokoravajući se Njegovim riječima.
Neka djela zbog kojih meleki donose salavate na onoga ko ih čini
Onaj koji ljude podučava dobru;
Imam Tirmizi prenosi od Ebu Hurejre r,a, da je Poslanik a,s, rekao; Doista Allah dž,š, i Njegovi meleki, stanovnici nebesa i Zemlje,, čak i mrav u svome skrovištu i riba u vodi donose salavate na onoga koji ljude podučava dobru.
Oni koji klanjaju u prvom safu. Allah dž,š, i meleki donose salavate na prve safove.
Koji popunjava praznine među safovima.
Oni koji ustaju na sehur.
Oni koji obilaze bolesnike.
Aminanje na dovu vjernika. Imam Muslim e Imam Ebu Davud prenose od Ebu Derda’a r,a, da je Poslanik a,s, rekao; Dova koju osoba musliman uči za svog brata u odsustvu je primljena.
Meleci prisustvuju načučnim i skupovima zikra, zatim ih okruže svojim krilima.
Meleki upisuju one koji prisustvuju džumi.
Silaze kada vjernik uči Kur’an.
Prenose selame Poslaniku a,s, pd njegovog ummeta.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------
Poslanik, a.s., je rekao da će, ko bude učio suru Kehf, biti spašen od Dedždžalovih iskušenja, jer će Dedždžal doći sa ove četiri fitne. Imat će vlast, znanje, bogastvo i iskušenje vjere kao svoje adute. Dedždžal će tražiti od ljudi da obožavaju njega umjesto Allaha i to će biti iskušenje u vjeri; kontrolisat će kišu i ljude će dovodit u iskušenje svojim bogastvom, što će biti iskušenje u imetku; iskušavat će ljude “znanjem” i vijestima koje će im kazivati, što će predstavljati iskušenje u znanju; te će kontrolisati velike dijelove Zemlje, što će označavati iskušenje u vlasti i moći. Poslanik, a.s., je rekao, a prenosi Hakim, da „od postanka Adema pa do kraja svijeta, nema većeg iskušenja od iskušenja Dedždžala“.
Muhammed, a.s., je u drugim hadisima naveo kako se spasiti i zaštititi od Dedždžalovih iskušenja. U vjerodostojnim hadisima potvrđeno je da učenje sure El-Kehf štiti od Dedždžala. Ebu Derda, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: “Ko nauči deset ajeta s početka sure El-Kehf, bit će zaštićen od Dedždžala.” U drugom rivajetu spomenuto je: “…s kraja sure El-Kehf”. (Muslim, br. 809) Također, postoje vjerodostojne predaje koje potvrđuju vrijednost učenja cijele sure Kehf. U nekim od tih predaja spomenuto je da to učenje treba biti petkom ili uoči petka, a u drugim predajama učenje sure Kehf nije vezano za određeni dan. Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao: “Ko prouči suru El-Kehf noć uoči petka ili u petak prije nego se imam popne na minber, to će mu biti svjetlo između njega i Drevnog hrama (Kabe) i to će mu biti otkup za grijehe koje je počinio između dvije džume.” (Ed-Darimi, br. 3407.)
Sura Kehf, kao što se vidi iz hadisa, zaštita je od Dedždžalovih iskušenja s kojima će on doći. Međutim, iskušenja u vjeri, imetku, znanju, vlasti, bilo je i biće ih i prije Dedždžalove pojave. Ajeti iz sure Kehf nude rješenja za navedena iskušenja.
Za iskušenje u vjeri spominje se dobro društvo:
وَاصْبِرْ نَفْسَكَ مَعَ الَّذِينَ يَدْعُونَ رَبَّهُم بِالْغَدَاةِ وَالْعَشِيِّ يُرِيدُونَ وَجْهَهُ
„Budi čvrsto uz one koji Gospodara svoga mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže…“El-Kehf, 28.
Kod iskušenja bogastva spominje se ispravno poimanje dunjaluka kao pozornice prolaznosti na kojoj će sve nestati, pa koliko god čovjek imao, osim dobra svog, neće ništa drugo ponijeti:
وَاضْرِبْ لَهُم مَّثَلَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا كَمَاء أَنزَلْنَاهُ مِنَ السَّمَاء فَاخْتَلَطَ بِهِ نَبَاتُ الْأَرْضِ فَأَصْبَحَ هَشِيمًا تَذْرُوهُ الرِّيَاحُ
„Život na ovom svijetu je kao bilje koje iznikne a na kraju postane suho i vjetrovi ga raznesu.“ El-Kehf, 45.
Rješenje za iskušenje znanja jeste skromnost i strpljivost, te izbjegavanje oholosti, a oholost je prvi grijeh koji je počinjen na nebesima i na Zemlji.
Kod iskušenja vlasti i moći navodi se iskrenost i pravednost, koje bi trebale da krase one kojima je povjeren emanet koji nose, emanet upravljanja i namjesništva.
Dobro društvo, skromnost, strpljivost, ispravno shvatanje i poimanje prolaznosti, te iskrenost i pravednost, karakteristike su koje pomažu da se iskušenja lakše prevaziđu. A iskušenja će biti uvijek, a najteža će biti kada se Dedždžal pojavi. Zaštita od Dedždžala jeste učenje sure Kehf, pa ko zna učiti – ako se želi Dedždžalovih iskušenja sačuvati – neka uči suru Kehf, dok onaj koji ne zna, neka onda makar čita prijevod značenja ajeta iz sure Kehf.
Uvjet pod kojim ova obaveza biva stavljena nekome u dužnost jeste da osoba posjeduje nisab (Nisab je određena količina imovine utvrđena na osnovu šerijatskih izvora, a što je osnova za davanje zekata) tokom cijele jedne godine, a da nije dužna nekome ko od nje potražuje taj dug. Isti je slučaj i ako je riječ o dugu koji se mora izvršiti u ime Allaha dž.š. i nije pravo ljudi već Allahovo. Takav je zekat, a njega potražuje ovlaštena osoba, što je bila praksa u vrijeme Poslanika a.s., Ebu Bekra i Omera. Ili, pak, ako se radi o dugu prema nekoj osobi, kao što je, recimo, mehr mu'edždžel za slučaj rastave braka. Istina, to ne oslobađa od obaveze davanja zekata.
Prolazak jedne godine od kako se nalazi nisab u posjedu je uvjet da bi zekat bio obaveza. Ovdje se radi o lunarnoj godini. Nazvana je havl, zato što se u godini dese mnoge promjene i zbog promjene godišnjih doba (a to sadrži značenje ove riječi – op. prev.) Ebu Davud navodi u svome Sunenu hadis o čijem se stupnju nije izjasnio, a u kojem Poslanik a.s. kaže: “Nema zekata na onu imovinu koja nije bila u posjedu cijelu jednu godinu.”
Također se uvjetuje da u ovoj imovini nema ničega što je osnovna potreba osobe koja daje zekat, a što održava ljudski život, kao što su sredstva za izdržavanje, sredstva za stanovanje, nužna odjeća kojom se štiti od vrućine i hladnoće, profesionalna oruđa i alat, namještaj i pokućstvo, naučna literatura i knjige i drugo što spada u osnovne ljudske potrebe.
Zekat se ne daje na imovinu koja je zalog kod neke osobe. Na nju ne daje zekat ni osoba kod koje se nalazi zalog, zbog činjenice da nije pravi vlasnik, niti osoba koja ju je založila, zbog činjenice da se ne može koristiti njome. Kada osoba koja je dala imovinu u zalog vrati u svoj posjed tu svoju imovinu, neće davati zekat za protekle godine.
Zekat se ne daje na izgubljenu imovinu, koju osoba pronađe nakon nekoliko godina, niti na imovinu koja padne u more, pa se izvadi nakon nekoliko godina. Također, zekat se ne daje na imovinu koja je osobi neko uzurpirao, a ona nema argumenata za to. Ali, ako postoje dokazi o vlasništvu te imovine, zekat je obavezan i na proteklo vrijeme, nakon preuzimanja od uzutpatora. Izuzetak od ovoga pravila je situacija kada je uzurpirana stoka koja se hrani na pašnjacima, jer se nije ostvario bitan uvjet, napasanje stoke, čak i ako bi uzurpator potvrdio da je stoka napasana.( Reddul-muhtar, II/9.)
Zekat nije obavezan na zakopanu imovinu na otvorenom prostoru, ako neko zaboravi mjesto zakopavanja, pa se poslije sjeti, jer se otvoreni prostor ne smatra zaštićenim mjestom. Što se, pak, tiče zakopane imovine u vlastitoj ili tuĐoj kući, tada postoji obaveza davanja zekata na nju, jer je dolazak do te imovine moguć i lahak.
Također, nema obaveze davanja zekata na posuđeni novac koji negira dužnik, i gdje ne postoje dokazi o dugu, a kasnije davalac duga dođe do argumenata pomoću kojih će vratiti svoju imovinu. Također, nema obaveze davanja zekata u nepravedno konfiskovanoj imovini, koja se vrati nakon dugo godina, zbog nemogućnosti njene oplodnje i razvijanja. Osnova za sve to je hadis kojeg prenosi Ali r.a., a koji glasi: “Zekat se ne daje na nedostupnu imovinu." (U El-Hidaji se ovaj hadis pripisuje Aliji, r.a. To navodi Sebt ibn El-Dževzi, prenoseći od Osmana i Ibn Omera, kao što se navodi u Šerhun-nikabe od Mula Alija El-Karija)
Zekat je ibadet vezan za imovinu, pa nije valjan ako se izdvaja iz imovine koja je stečena na nedozvoljen, haram način, niti je obaveza dati iz takve imovine zekat. Allah dž.š. kaže: “O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stičete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili – kad ni vi sami to ne biste primili osim zatvorenih očiju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan.” (Sura El-Bekare, 267)
Značenje riječi "tajjib" jeste halal, jer je to atribut kakva treba zarada da bude. Zarada je ili dozvoljena ili nedozvoljena.
Zekat je obavezan samo u onoj vrsti imovine koja se unapređuje i plodi. To je ona imovina koja se ulaže i skladišti do onog momenta kada se može ukazati potreba za njom, ili ona koju je moguće unaprijediti, kao zlato, srebro, vrijednosni papiri. Stoga, nema zekata u biserima i draguljima koliko god da im je vrijednost velika, osim ako su trgovačka roba.
Izvršenje zekata je dužnost koja se mora odmah izvršiti i ne smije se odlagati za vrijeme u kojem se može izvršiti. Kada neko ne bi dao zekat sve do prolaska dvije godine, učinio bi loše djelo i grijeh, jer je suština u tome da se usmjeri siromahu, kako bi zadovoljio neke svoje potrebe. Stoga je zekat obaveza s kojom se mora požuriti. Kada ne bi bila dužnost koja se mora izvršiti bez odlaganja, ne bi postigla svoj efekat
13
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
NAPOMENA: Komentarisanje članaka na portalu dozvoljeno je samo registrovanim i stoga molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja.