Historija/Povijest islama i velikani ummeta
Historija Islama
Bitka na Bedru simbolizira bitku između vjere i kufra, istine i zablude, kvaliteta i kvantiteta i stvarne snage i fiktivne moći. Ona je pokazala da se čvrstom vjerom u Plemenitog Allaha i Djelitelja pobjede mogu postići neočekivani rezultat i poraziti daleko jači, opremljeniji i brojniji neprijatelj!
Ramazan nije samo mjesec posta i ibadeta.
On je i mjesec pobjede. Prije svega, pobjede nad samim sobom, a onda nad svim drugim. Zbog toga Allah Plemeniti i kaže: Allah vas je pomogao na Bedru, kada ste bili malobrojni - zato se bojte Allaha, da biste bili zahvalni.
Nakon trinaestogodišnje borbe sa samim sobom, savladavanja najtežih prepreka i iskušenja, podnošenja svirepih tortura i poniženja, kaljenja u užarenoj Mekki, dolazi slast ramazana. Ali, uz to, dolazi i prva slast pobjede!
Međutim, do te pobjede se nije moglo doći, dok nije došlo do pobjede na poprištu ljudske duše i na planu stvarnog života. Kada se nefs oslobodi sebe radi sebe, od svojih želja i svojih strasti, od svojih prljavština i svojih mržnji, od svojih okova i svojih lanaca, kada požuri u okrilje Allahove milosti i oprosta i Njemu se prepusti, onda on postaje oslobođen svih tereta i omči, i, kako veli Sejjid Kutb, dolazi do pobjede: stvarne pobjede!
Ta pobjeda se nije mogla osjetiti na početku islama. To se, upravo, i moglo desiti 17. dan ramazana, 2. godine po Hidžri, odnosno 624. godine. po Isa, a.s, rođenju. To se i moglo desiti nakon toliko truda, rada i odgajanja, sebe, svoje duše i svoga tijela, i to u mjesecu oprosta, milosti i dobročinstva, u mjesecu u kome duša bude otrgnuta od svih okova koji joj ne dozvoljavaju tako veličanstven let i tako snažan zamah i udarac!
Šta možemo nauciti iz Bitke na Bedru ?
Iskrenost!
Kaže Allah džellešanuhu: "I ne budite kao oni koji su, da se pokažu svijetu, nadmeno iz grada svoga izišli da bi od Allahova puta odvracali. Allah zna ono što oni rade." (El-Enfal, 47.)
Sloga i jedinstvo!
Kaže Allah, džellešanuhu: "O vjernici, kada se sa kakvom skupinom sukobite… "(El- Enfal, 45.) "I on je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah sjedinio,- On je, zaista, silan i mudar".(El Enfal,63)
Pokoravanje Allahu i Njegovom Poslaniku
Kaže Allah, dželle šanuhu: "Pokoravajte se Allahu i njegovom Poslaniku"(El-Enfal, 46.)
"O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozovu u ono što ce vam život dati"(El-Enfal, 24.)
Izbjegavanje rasprave i svade
Kaže Allah, džellešanuhu: "i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali"(El-Enfal, 46.)
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve seleme : "Nijednom narodu nije data rasprava a da nije zalutao."
”Ti si od stanovnika Dženneta.“ Tada Umejr izvadi šaku datula iz torbe, pogleda ih i reče: „Ako budem čekao da pojedem ove datule bit će to dug život.“ Zatim je bacio datule i jurnuo na neprijatelja, i borio se dok nije bio ubijen. (Sahihu Muslim, br. 1901) Pored mnogih drugih junaka na Bedu se posebno istakao Auf b. El-Haris, radijallahu anhu. On je pitao: ”Allahov Poslaniče, koji postupak roba raduje Gospodara?“ Poslanik je odgovorio: ”Da se baci među neprijatelja bez oklopa.“ Auf je istog trena skinuo sa sebe oklop, bacio ga, uzeo sablju i jurnuo na neprijatelje s kojima se borio sve dok nije bio ubijen. (Sahihus-Sire, str. 245)
Približivši se Bedru, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, krenu sa Ebu Bekrom, Allah bio sa njim zadovoljen, u izviđanje. Tokom izviđanja naišli su na jednog starca kojeg su pitali je li šta čuo o dvije vojske. On im reče: ''Čuo sam da je Muhammed izašao iz Medine tada i tada, pa ako je istinu rekao onaj što me je obavijestio, onda znači da su sada na tom i tom mjestu“ – a muslimani su se upravo i nalazili na tom mjestu –
''A obaviješten sam da su Mekelije izašli tada i tada, pa ako je tačno to što sam čuo, onda se sada nalaze na tom i tom mjestu.“ Spomenuo je mjesto na kome su se mušrici i nalazili. Starac ih je, zatim, upitao: ''Odakle ste vas dvojica?“ ''Mi smo od vode“, odgovori Poslanik, zatim se on i Ebu Bekr okrenuše i požuriše nazad. Starac je ostao zbunjen: ''Šta znači od vode? Je li od vode Iraka?“ Ali Poslanik i Ebu Bekr već su bili dovoljno daleko da bi ga čuli. (Muhtesaru Siretu Ibn Hišam, Harun, str. 126)
Navečer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao skupinu boraca u izviđanje i oni su zarobili jednog mušričkog vodonošu i doveli ga Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Međutim, pošto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u tom momentu klanjao, počeli su ga sami ispitivati o Ebu Sufjanu. Mladić im je rekao: ''Ne znam ništa o Ebu Sufjanu. Ali eto kurejšijske vojske koju predvode Ebu Džehl, Umejje b. Halef, Utbe i Šejbe.“ Ne vjerujući mu, ashabi su ga počeli udarati pa im mladić reče:
''Priznajem, ja sam bio sa Ebu Sufjanom...“ Međutim, kad bi ga ostavili na miru, ponovo bi im govorio: ''Ne znam ništa o Ebu Sufjanu. Ali evo kurejšijske vojske...“ Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, završio namaz, prekorio je ashabe:
''Kad vam kaže istinu, vi ga udarate, a kad vam slaže, ostavite ga na miru!“ Zatim je upitao mladića: ''Koliko deva dnevno kolju?“ Mladić je odgovorio: ''Svaki dan devet ili deset.“ Vjerovjesnik zaključi: ''Ima ih od 900 do 1000. Svaka deva je za oko stotinu ljudi.“ Nakon toga upitao je mladića: ''Ko su njihove vojskovođe?“ Mladić je počeo nabrajati: ''Utbe, Šejbe, Ebu Džehl, Ebul-Buhturi, Hakim b. Hizam, Umejje b. Halef...“ i kada je pobrojao sve kurejšijske prvake, Vjerovjesnik se okrenu ashabima i reče: '
'To vam je Mekka poslala svoje najbolje sinove!“ A zatim je, pokazujući na tlo, počeo govoriti: ''Ovdje će sutra poginuti taj i taj, a ovdje će poginuti taj i taj.“ Izgovarao je imena mušričkih vojskovođa i kako je rekao tako je i bilo. (Sahihu Muslim, br. 1779) Mušrici su, dakle, uspjeli sakupiti hiljadu boraca, od toga dvjesto konjanika. Uz njih su išle i pjevačice koje su udarale u def i pjevale pogrdne pjesme o muslimanima. (El-Bidaje ven-Nihaje, Ibn Kesir, 3/26)
Zauzimanje položaja
Stigavši na Bedr, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ulogorio se kod prvog bunara pa mu je prišao El-Hubab b. El-Munzir, radijallahu anhu, i pitao: ''Allahov Poslniče, je li ovo mjesto koje ti je odredio Allah i mi nemamo izbora ni da se pomaknemo naprijed niti nazad, ili je to stvar mišljenja, rata i varki? Vjerovjesnik mu je odgovorio: ''To je stvar mišljenja, rata i varke.“ Hubab je nakon toga rekao:
''Allahov Poslaniče, ovo nije dobro mjesto za ostajanje. Povedi ljude do Kurejšijama najbližeg bunara, iskopajmo oko jednog bunara kanal, a ostale bunare zatrpajmo, tako ćemo mi imati vodu, a oni neće.“ Vjerovjesnik je uradio kako mu je Hubab savjetovao. (Muhtesaru Siret-Ibn Hišam, str. 128) Međutim, ipak je dozvolio mušricima koji su dolazili na kanal da se napiju vode i slobodno vrate.
(Sira-Nebevije, Nedevi, str. 218) Sa'd b. Mu'az, radijallahu anhu, predložio je da se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, napravi komandno mjesto, šator, odakle će imati pregled zbivanja na bojnom polju. Uz komandno mjesto pripremljene su jahalice kako bi se, ako situacija ne bude povoljna za muslimane, moglo izvesti brzo izvlačenje Poslanika, a oko komandnog mjesta postavljena je straža kojom je komandovao S'ad b. Mu'az lično. (Muhtesar Siret-Ibn Hišam, str. 128.)
Noć uoči bitke, dok su ashabi spavali, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio je Allahu za pomoć i pobjedu. Ali b. Ebi Talib, radijallahu anhu, kaže: ''Noć uoči Bedra padala je sitna kiša pa smo se sakrili od nje pod krošnje drveća, a Poslanik je molio svoga Gospodara: 'Allahu moj, ako izgine ova skupina, niko Te više neće obožavati!'Dovio je cijelu noć, a onda je predvodio ashabe na sabah-namazu, zatim ih ohrabrivao na borbu.“ (Sahihus-Sire, str.233)
Prisjećajući se Bedra, Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, rekao je: ''Vjerovjesnik se okrenuo prema kibli, podigao ruke i dugo molio svoga Gospodara: 'Allahu moj, ispuni ono što si mi obećao, daj mi ono što si mi obećao! Ako bude uništena ova grupa sljedbenika islama, na Zemlji neće ostati niko ko Tebe obožava!'Dugo je ostao tako okrenut kibli, ispruženih ruku, doveći svome Gospodaru dok mu nije spao ogrtač sa ramena.'' (Sahihu Muslim, br. 1763)
Nesuglasice među mušričkim vojskovođama
Mušrici su bili uvjereni u svoju pobjedu. Allah ovako opisuje njihov dolazak na Bedr i upozorava vjernike da ne budu takvi: ''I ne budite kao oni koji su, da se pokažu svijetu, nadmeno iz grada svoga izašli da bi od Allahova puta odvraćali. A Allah dobro zna ono što oni rade.“ (Prijevod značenja El-Enfal, 47.) Ebu Džehl je toliko bio ubijeđen kako radi ispravnu stvar da je dovio Allahu ovim riječima:
''Allahu moj, uništi sutra onoga od nas ko je kriv za prekidanje rodbinskih veza i ko je veći zlikovac, a podari pobjedu onome ko Ti je draži!“ (Zadul-Me'ad, 2/158) Umejr b. Vehb el-Džemuhi približio se muslimanskom logoru i ispitao broj mudžahida i kakvim oružjem raspolažu, zatim je obišao svu dolinu da utvrdi postoji li kakva zasjeda ili pojačanje, nakon toga se vratio u mušrički tabor i rekao:
''Ima ih oko tri stotine. Nisam primijetio nikakvu zasjedu ni pojačanje, ali slutim nesreću! Kao da vidim da vam jesribske (medinske) deve smrt donose! Oni nemaju ni utvrde ni skloništa, ipak, mislim da će svaki od njih ubiti bar jednog od vas prije nego što pogine, a čemu će se preživjeli radovati nakon tolikih žrtava.“ Ovo je uzdrmalo mušričke redove.
Hakim b. Hizam, koji je kasnije primio islam, odmah je predložio Utbetu, pošto je Utbe bio kurejšijski prvak, da odvrati ljude od borbe protiv Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da se rodbina ne ubija međusobno. Utbe je pristao te je izašao pred mušričku vojsku na crvenoj devi i održao im govor. Međutim, Ebu Džehl ga je optužio za kukavičluk, što je razljutilo Utbeta te je odustao od namjere da spriječi borbu. (Muhtesaru Siret-Ibn Hišam, str. 129-130)
U bitki na Bedru Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uveo je novu borbenu taktiku na koju su ga podstakle Allahove riječi: ''Allah voli one koji se na Njegovom putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti.“ (Prijevod značenja Es-Saff, 4) Ashabi su bili raspoređeni na sljedeći način:
● prvi red – kopljanici, čiji je zadatak bio neutralizirati napade konjice;
● drugi red – strijelci, koji su imali zadatak da kišom strijela zaspu mušričku pješadiju kad im se priđe dovoljno blizu;
● treći red – borci sa sabljama i mačevima koji su se borili prsa u prsa. (Sira-Nebevijje, Ali Sallabi, 2/14)
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je ashabima: ''Ne krećite naprijed dok vam ne naredim! Kad vam se neprijatelj približi, saspite na njih kišu strijela, ali ne rasipajte strijele uzalud! I ne potežite sablje dok vam ne priđu dovoljno blizu!“ (Sahihul-Buhari, br. 3984 i 3985)
Početak borbe
U petak ujutro, 17. ramazana, druge godine po Hidžri, odigrala se velika bitka na Bedru. Prvo je El-Esved b. Abdilesved, koji bijaše mnogo opasan i zao čovjek, pokušao doći do muslimanskog kanala s vodom i napiti se iz njega, ali mu se na putu ispriječio Hamza, radijallahu anhu, i ubio ga. Zatim su Utbe b. Rebia, njegov brat Šejbe b. Rebia, i sin El-Velid b. Utbe zatražili dvoboj sa muslimanima. Na megdan su im izašla trojica ensarija, ali su oni tražili nekog od Kurejšija pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio:
''Izađi, Hamza, izađi, Ali, izađi, Ubejde!“ Ubejde se borio protiv Utbe b. Rebia, Hamza protiv Šejbe, a Ali protiv El-Velida. Hamza i Ali brzo su savladali svoje protivnike, a Ubejde i Utbe su se još borili pa su Hamza i Ali pritekli u pomoć Ubejdi, koji je bio najstariji među njima, i ubili Utbeta. Odmah nakon toga mušrici su jurnuli na muslimanske saffove i započela je žestoka borba. (Muhtesar Siret-Ibn Hišam, str. 131)
Jedan od najvećih junaka toga dana bio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Izlazio je iz šatora na bojno polje, podsticao ashabe na borbu, bacao prašinu mušricima u lice, prašina im je ulazila u oči i olakšavala ashabima da ih savladaju, borio se protiv nevjernika, a zatim se, u pratnji Ebu Bekra, vraćao u šator i dovio. (Sahihus-Sire, El-Ali, str. 236) Alija b. Ebi Talib, radijallahu anhu, rekao je:
''U bitki na Bedru Allahov Poslanik bio je najbliži neprijateljima, bio je jedan od najopasnijih boraca toga dana, a mi smo se skrivali iza njega.“ (Sahihus-Sire, str. 245) I Umejr b. Hummam, radijallahu anhu, je jedan od junaka Bedra. On je bio blizu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada se Poslanik približio mušricima naređujući ashabima: ''Ne krećite naprijed dok ja ne budem ispred vas!“ Kada se približio mušricima, Poslanik uzviknu ashabima:
''Pođite u Džennet koji je prostran kao nebesa i Zemlja!“ Umejr reče: ''Allahov Poslaniče, Džennet je prostran kao nebesa i Zemlja?“ ''Da'', odgovorio je Poslanik. Umejr uzviknu: ''Oh, oh!“ Kad ga je Poslanik upitao zašto to kaže, Umejr je odgovorio: „Ništa drugo nego želja da budem od stanovnika Dženneta.“ Poslanik mu reče: ''Ti si od stanovnika Dženneta.“ Tada Umejr izvadi šaku datula iz torbe, pogleda ih i reče: „Ako budem čekao da pojedem ove datule bit će to dug život.
“ Zatim je bacio datule i jurnuo na neprijatelja, i borio se dok nije bio ubijen. (Sahihu Muslim, br. 1901) Pored mnogih drugih junaka na Bedu se posebno istakao Auf b. El-Haris, radijallahu anhu. On je pitao: ''Allahov Poslaniče, koji postupak roba raduje Gospodara?“ Poslanik je odgovorio: ''Da se baci među neprijatelja bez oklopa.“ Auf je istog trena skinuo sa sebe oklop, bacio ga, uzeo sablju i jurnuo na neprijatelje s kojima se borio sve dok nije bio ubijen. (Sahihus-Sire, str. 245)
Uzvišeni Allah je rekao: ''I kad ste od Gospodara svoga pomoć zatražili, On vam se odazvao: 'Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti.''' (Prijevod značenja El-Enfal, 9) Ibn Kesir u Tefsiru navodi da je Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao: ''Allah je na Bedru pomogao Svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, sa hiljadu meleka. Džibril je predvodio jedno krilo od pet stotina meleka, a Mikail drugo, također od pet stotina.
“ Ebu Davud el-Mazini, radijallahu anhu, pričao je: ''Gonio sam mušrika da ga ubijem kad mu pade glava prije nego što sam ga uspio udariti svojom sabljom ,pa sam shvatio da ga je ubio neko drugi.“ (Sahihus-Sire, str. 247) Meleki su se borili samo u bitki na Bedru, a u ostalim bitkama su prisustvovali tek kao podrška. (Muhtesaru Siret-Ibn Hišam, str. 132)
Stradanje mušričkih poglavara
U bitki na Bedu poginuo je veliki broj kurejšijskih poglavara. Najistaknutiji su: Ebu Džehl, kojeg su ubili Mu'az b. Amr b. El-Džemuh i Mu'az b. Afra', Allah sa obojicom bio zadovoljan, dva ensarijska momčića koji ga nisu ni znali, ali su čuli da je mnogo vrijeđao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa su htjeli da ga kazne za to, te im ga je pokazao Abdurrahman b. Avf, radijallahu anhu. Međutim, po završetku bitke Abdullah b. Mes'ud, radijallahu anhu, našao ga je na izdisaju pa ga je dokrajčio.
Umejje b. Halef ubijen je od strane Bilala, radijallahu anhu. Umejje je bio zarobljen pa kad ga je ugledao Bilal, kojeg je Umejje u Mekki teško mučio, pozvao je ensarije da mu pomognu te su ubili i njega i njegovog sina Aliju. Poginuli su još Ebul-Buhturi, Zum'a b. El-Esved, Nebih i Munbih, sinovi Hadždžadžovi, Utbe i Šejbe, sinovi Rebie, Utbetov sin Velid, Ukbe b. Ebi Mu'it, kojeg su zarobili pa ga je Alija ubrzo zatim ubio. Također je ubijen Ubejd b. Se'id b. El-As.
● Kao što je potvrđeno prisustvo meleka na Bedru koje je poslao Allah kao podršku mudžahidima, tako je potvrđeno prisustvo Iblisa na strani nevjernika koji je došao u liku Surake b. Malika. Pa šta misliš o robu čija je podrška Allah i onome čija je podrška Iblis?
● Allah Uzvišeni, iako je kadar (moćan) uništiti nevjernike jednom riječju, nije to učinio, niti je poslao samo jednog meleka, iako je jedan dovoljan da ih uništi, niti je uloga meleka bila ključna. To je zato što je Allah htio da dolazak meleka bude kao uobičajeno pojačanje vojski, a da pobjedu izvojuju ashabi, jer kada vjernici direktno ubijaju kafire, to je veće poniženje kafirima, a istovremeno veće zadovoljstvo u grudima mudžahida, zbog toga je na Bedru, uprkos borbi meleka, stradalo svega sedamdeset mušrika i isto toliko zarobljeno.
● Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ulogorio se ispred bunara s vodom i tako spriječio mušrike da imaju vodu. Time nas je naučio da se prirodni resursi, poput vode naprimjer, ubrajaju u oružje i dozvoljeno ih je upotrijebiti za slabljenje neprijatelja.
● Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je vojni genije i vrsni strateg, prvo je postavio ashabe u odbrambeni stav i tako se uspio oduprijeti tri puta brojnijem neprijatelju, a kada se ukazala pogodna prilika naredio je kontranapad. Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, taktika i disciplinirano izvršavanje naređenja od strane ashaba iznenadilo je nevjernike te su se ubrzo dali u bijeg ostavljajući iza sebe oružje i ostale dragocjenosti.
● Dova je oružje vjernika i istinski ibadet. Upućivanje dove, traženje pomoći od Allaha i oslonac na Njega treba biti stvarno i čvrsto, a ne samo puka riječ na jeziku. Srce mora osjetiti da pomoć i pobjeda dolaze samo od Allaha i da je čovjek bez Njegove pomoći nemoćan.
● Allah pomaže Svoje robove, ali pomoć ne dolazi tek tako. Musliman je dužan uložiti maksimalan trud i poduzeti sve što je potrebno jer se stvari na dunjaluku odvijaju po ustaljenim zakonima koje je Allah postavio.
● Tevrija – prikrivanje, obmana. Odgovorivši da su od vode, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, aludirao je na to da su stvoreni od vode, kao što Uzvišeni kaže: ''Mi smo sve što je živo od vode stvorili.“ (Prijevod značenja El-Enbija', 30) Zatim je požurio da se udalji od starca kako ovaj ne bi stigao tražiti pojašnjenje.
U važnim stvarima dozvoljeno je upotrebljavati dvosmislen govor kojim će se sagovornik navesti na krivi zaključak. Ali, to je nužda, a ne životni stil koji se prakticira u poslovnim i komšijskim odnosima i sl., jer je osnova u međuljudskim odnosima otvorenost, iskrenost i jasnoća.
● Poslanikova uputa u načinu ispitivanja zarobljenika je izbjegavanje udaranja, a korištenje inteligencije. Mučenje osumnjičenika nije put do tačnih informacija.
● Nevjernici svojoj vojsci podižu moralni duh organiziranjem pijanki i nastupa pjevačica, a vjernici se za borbu pripremaju ibadetima.
● Vojskovođa mora imati adekvatno obezbjeđenje i mora postojati plan za njegovo efikasno evakuiranje. ( El-Asr.com )
obradovao i da bi se time srca vasa umirila; a pobjeda je samo od Allaha - Allah je zaista Silan i Mudar...“El-Enfal 9-10
U svetom mjesecu Ramazanu, 17. dana, a druge godine po hidžri, dogodila se prva i najznačajnija bitka u povijesti Islama - Bitka na Bedru. U njoj je sudjelovao i poslanik
Muhammed, s.a.w.s.. Allah, dž.š., je tu bitku u Kur'anu nazvao riječima: "Dan odluke i razdvajanja (jevmul-furkan)", jer je tada došlo do razdvajanja istine od laži, i odvajanja
pravog puta od šejtanskog puta. Povod bitke na Bedru je izlazak Poslanika s.a.w.s., sa grupom ashaba radi presretanja kurejšijske karavane koja se kretala iz Šama prema Mekki.
Nema nikakve sumnje u opravdanost ovog postupka, jer su Kurejšije tada bile u ratu sa Poslanikom, salallahu alejhi ve selem, i između njih nije bilo nikakva ugovora. Osim toga, oni su protjerali muslimane iz Mekke, oduzeli im sav imetak i žestoko se suprotstavili Poslanikovom s.a.w.s., pozivu u obožavanje samo Allaha, Jedinog! Poslanikova s.a.w.s. vojska je
brojala malo više od 300 boraca, koji su se ravnomjerno smjenjivali na dva konja i 70 deva. Muslimani nisu krenuli na Bedr radi bitke, međutim, Allah, subhanehu ve teala, je htio
da dođe do
okršaja između Njega i njegovih neprijatelja, i da se ispuni ono što je On već odredio!
Veliko kur’ansko kazivanje u kome se govori o Musau, a.s., je i kazivanje koje se navodi u suri Al-Kahf. Pogledamo li ovo kazivanje, nećemo moći shvatiti u kojem se tačno periodu Musaovog života desio ovaj događaj. To može biti događanje koje se, vjerovatno, desilo nakon što je Musa, a.s., sa sinovima Israilovim napustio Egipat. Najbitnija odlika ovog kazivanja je ta što je to izražavanje ispunjeno simbolima, što se govori o znanju datom od Allaha, dž. š., i o dijalogu Musaa, a.s., sa osobom, koja je posjedovala to znanje. u početku ovog kazivanja Musa, a.s., putuje sa svojim mladim pomoćnikom:
A kada Musa reče momku svome: “Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići.”
I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u more kliznu.
A kada se udaljiše, Musa reče momku svome: “Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili.”
“Vidi!” – reče on – “kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu – sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem – mora da je ona skliznula u more; baš čudnovato!”
“E, to je ono što tražimo!” – reče Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli. (Al-Kahf, 60-64)
U navedenim ajetima sadržane su veoma bitne mudrosti. Obratimo li pažnju, riječima “Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili”, Musa, a.s., je vrijeme ručka podesio sa vremenom odmora. Međutim, neko drugi bi možda načinio poseban predah za jelo, a poseban za odmor. Ovakav Musaov stav u sebi sadrži pouke poput toga da musliman veoma dobro treba koristiti vrijeme te da u tom cilju, racionalnim planiranjem, u isto vrijeme obavlja nekoliko poslova.
Druga značajna mudrost je zaboravljanje jela u toku putovanja i saopćenje da je šejtan uzrok tom zaboravljanju. Ovdje se saopćava značajan šejtanov utjecaj nad čovjekom. Šejtan može biti uzročnik ljudskog zaborava. Na primjer, šejtan pomoću zaborava nastoji spriječiti obavljanje nekog hajirli posla, koji je od koristi vjeri i muslimanima. A najveći njegov cilj je postizanje zaborava na Allaha, dž. š., sprječavanje spominjanja i razmišljanja o Allahu, dž. š. A najbolja borba koju vjernik može voditi protiv ovog šejtanskog utjecaja je da stalno misli na Allaha, dž. š.
To što su zaboravili jelo, Musa, a.s., i mladić vidjeli su kao išaret te su se vratili natrag. Musa, a.s., se poslije susreo sa jednom drugom osobom. Ime ove osobe se ne spominje u Kur’anu, ali se veoma široko on spominje pod imenom ”Hidr”. Ova osoba je posjedovala jedno specijalno znanje podareno od strane Allaha, dž. š. Musa, a.s., je, pak, od njega htio naučiti to znanje, ali mu je on odgovorio da neće moći izdržati sa njim. Ovo kazivanje je dato na slijedeći način:
I nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili.
“Mogu li da te pratim” – upita ga Musa – “ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?”
“Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati” – reče onaj –
“a i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš?”
“Vidjet ćeš da ću strpljiv biti, ako Bog da” – reče Musa – “i da ti se neću ni u čemu protiviti.”
“Ako ćeš me već pratiti” – reče onaj – “onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!”
I njih dvojica krenuše. i kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši. “Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!”
“Ne rekoh li ja” – reče onaj – “da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?”
“Ne karaj me što sam zaboravio” – reče – “i ne čini mi poteškoće u ovome poslu mome!”
I njih dvojica krenuše. i kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi, Musa reče: “Što ubi dijete bezgrješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!”
“Ne rekoh li ja tebi” – reče onaj – da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?”
“Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam” – reče – “onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!”
I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. u gradu njih dvojica naidoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi. “Mogao si” – reče Musa – “uzeti za to nagradu.”
“Što se one lađe tiče – ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao;
Što se onoga dječaka tiče – roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi želimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg; a što se onoga zida tiče – on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!” (Al-Kahf, 65-82)
U ovom kazivanju sadržana je veoma bitna pouka koju treba imati u vidu: u pozadini događanja koje ljudi doživljavaju kao zlo, Allah, dž. š. može učiniti velike dobrote. Ako se slučajevi, kao što su potapanje lađe bez ikakvog vidljivog razloga i ubijanje djeteta koje naizgled nije imalo nikakve krivice analiziraju prema vanjskom izgledu, oni tada izgledaju kao velika zla. Međutim, kao što se to objašnjava u ovom kazivanju, u Allahovom stvaranju ovih događaja postoje velika dobra i mudrosti, koje čovjek ne može vidjeti ni znati. Nesumnjivo, događaji koji se objašnjavaju u ovom kazivanju u vezi sa Musaom, a.s., potpuno su mistični. Nisu to, dakle, događaji sa kojima se možemo susresti u svakodnevnom životu. Ovdje je u pitanju postojanje osobe koju je Allah, dž. š., opunomoćio.
Ali, i događaji sa kojima se čovjek susreće u svakodnevnom životu trebali bi se analizirati u sličnom pozitivnom kontekstu. Događaji koji se danas dešavaju širom Svijeta, koji se od strane ljudi prihvataju kao ”zla” i procjenjuju logikom i pitanjem kao što je ”zašto se ove nedaće događaju”, sigurno su usmjerena ka nekoj Božijoj zamisli. Ukoliko se čovjek strpi i pokaže iskrene napore u poimanju, Allah, dž. š., može učiniti da ih on razumije.
13
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
NAPOMENA: Komentarisanje članaka na portalu dozvoljeno je samo registrovanim i stoga molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja.